Članci

Na brežuljku Gradac (ili prema crkvi – sv. Mihajlo) istočno od Stonskih zidina i solana, na južnom rubu Stonskog polja, nalazi se hrvatski jedini sigurno potvrđeni i najznačajniji primjer južnodalmatinskog kupolnog graditeljstva na prostoru nekadašnjeg Zahumlja – crkva sv. Mihajla. Ova crkvica ističe se svojim graditeljskim, kiparskim i slikarskim značajkama, a ujedno je i najreprezentativniji predstavnik stonskih predromaničkih sakralnih objekata. Posvećena je sv. Mihovilu, nebeskom ratniku i zaštitniku vladara.

Brojni su istraživači i arheolozi analizirali i istraživali crkvu sv. Mihajla iznutra i izvana pa prema tome postoje i različite indicije o vremenu njezinoga nastanka. Ipak, zajedničko je stajalište da crkvica datira u 9. ili početak 10. stoljeća i da je bila izgrađena kao dvorska kapela zahumskih vladara.

Crkva je orijentirana pravilno, u smjeru zapad – istok. Vanjska dužina iznosi 6.30 metara, širina 4.20 metara, dok je debljina zidova 60 centimetara. Iako se svojom dužinom crkva sv. Mihajla ubraja među građevine manjih dimenzija, širina ju smješta među najveća zdanja toga tipa. Osim neobičnim odnosom između dužine i širine, ova se crkvica izdvaja i po svojoj visini od 7.40 metara, što ju čini višom za 3 metra od prosječne visine srodnih spomenika, čime je izražena vertikalnost gradnje. Visina ukazuje i da je postojao zvonik sa zasebnim stubištem koje je vodilo prema posebnom ulazu u zvonik, a pronađeni su i temelji stubišta uz južnu stranu crkve. Istraživači se razlikuju u mišljenjima je li zvonik bio zamišljen pri samoj izgradnji crkve sv. Mihajla ili je dograđen tek s kasnijom nadogradnjom u 11. stoljeću. O zvoniku svjedoči i freska vladara zakladnika koji u ruci drži model crkve s kupolom i westwerkom, odnosno, mjestom privatne kapele za vladare tijekom liturgije koji je najvjerojatnije bio smješten unutar zvonika. Dokaz koji podupire tvrdnju istraživača da je postojao westwerk u sklopu crkve sv. Mihajla je i sama njezina visina. Naime, neuobičajena visina crkve upućuje na to da se iz posebne prostorije mogla pratiti liturgija.

Sredinom 16. stoljeća uz crkvu je dograđen samostan Dominikanki, takozvanih bijelih dumni, koje su dale nadograditi kapelu, razgrađenu u konzervatorskom zahvatu polovicom 20. stoljeća, kada samostan prestaje postojati.

Jedan od prvih istraživača F. Radić zabilježio je da se u crkvu ulazilo iz posebne nove crkve koja se nalazila neposredno ispred i koja je u međuvremenu uklonjena. Nakon što je crkva kroz povijest pretrpjela nebrojene štete od potresa i ratova obavljene su mnoge restauracije ove vrijedne crkve. I sada se na crkvi obavljaju konzervatorska, restauratorska i arheološka istraživanja koja je još 1993. godine započeo ondašnji Zavod za zaštitu spomenike kulture i prirode iz Dubrovnika.

Fun fact: U svod crkve sv. Mihajla ugrađeno je mnogo praznih amfora kako bi mu olakšali težinu, a to je metoda kojom su se već služili antički graditelji.