Članci

S početkom 19. stoljeća, 1806. godine Istra i Dalmacija pripale su Francuskom Carstvu potpisivanjem Požunskog mira između Austrije i Francuske kao dio Kraljevine Italije koju je uspostavio Napoleon I., car Francuske i kralj Italije. Sedmogodišnja vladavina Francuza, pokazalo se, predstavljala je najveće građevinske investicije dotad. Vođeni ciljevima vojne strategije Francuskog Carstva i trgovačkom politikom, Francuzi su određivali tempo razvoja prometnica u Dalmaciji. Međutim, izgradnja prometnica također je bila uvjetovana i geografskim položajem Dalmacije, kao i njezinim reljefnim uvjetima. Naime, Dalmacija predstavlja uski kopneni pojas s jedne strane omeđen planinskim lancima, a s druge strane Jadranskim morem. Ipak, za vrijeme svoje kratke vladavine, Francuzi su samo u Dalmaciji izgradili oko 500 kilometara makadamskih cesta.

U brzom razvoju cesta istaknuli su se providur Vincenzo Dandolo i ambiciozni general Auguste Marmont, a sve kako bi ostvarili zadane carske strateške i vojne ciljeve. Ceste se nisu mogle graditi uz samu obalu zbog stalne prisutnosti engleskih i ruskih neprijateljskih vojnih brodova od Splita do Boke kotorske, koji su ugrožavali i uznemiravali lokalni pojas. Iz tog razloga, Francuska uprava je imala za cilj uzdužno povezati obalno zaleđe Dalmacije. Također, ni imenovanje ceste prema caru Napoleonu nije bilo slučajno. Naime, time se poslala i politička poruka Osmanskom Carstvu, kao i stanovnicima tog kraja. Napoleonova cesta predstavljala je jamstvo sigurnosti Ilirskim pokrajinama, odnosno, Francuskom Carstvu protiv Osmanskog Carstva.

Napoleonova cesta kretala je od Knina dolinom Cetine na Sinj, preko mosta kod Trilja i prijevoja Turije, iza Vruje i Biokova, dugačkom dolinom koja vodi u Vrgorac i silazi u deltu Neretve do Metkovića pa prema Trstenom, a u segmentima se trasa nastavlja preko Dubrovačkog primorja i Konavala prema Herceg Novom, Kotoru i Budvi. Trasa Napoleonove ceste na poluotoku Pelješcu proteže se jugoistočno od Stona do Orebića i Vignja na sjeverozapadu poluotoka. Napoleonov put prolazi gotovo čitavom dužinom poluotoka, a zbog strateških razloga prolazi kroz mnoge teško pristupačne gorske predjele. Ipak, upravo zbog toga, prolazeći Napoleonovim putem otkrit ćete potpuno nove vizure poluotoka Pelješca, ali i 48 manje poznatih lokaliteta iznimnog spomeničkog značaja koji datiraju od pretpovijesti do 19. stoljeća.

Osim francuskih vojnika, u izgradnji Napoleonovog puta sudjelovalo je i brojno lokalno stanovništvo. Upravo se u toj činjenici krije razlog zašto je primjetna razlika u načinu i kvaliteti izgradnje pojedinih dionica makadamskih cesta.

Fun fact: Dok su francuski vojnici za izgradnju ceste primali naknadu od 10 santina, lokalno stanovništvo koje nije imalo izbora sudjelovati ili ne, bilo je plaćeno samo 5 santina i kruhom.