Članci

Baščaršija je stara sarajevska tržnica, povijesno i kulturno središte grada Sarajeva. Baščaršija je podignuta u 15. stoljeću, kada je Isa-beg Ishaković osnovao cijeli grad. Riječ Baščaršija je izvedena od turske riječi „baš“, što znači „glavni“, pa cijela riječ „Baščaršija“ znači „glavna tržnica“. Baščaršija je duplo manja nego što je bila, zbog požara u 19. stoljeću. Komunističke vlasti htjele su ga 1940-ih potpuno uništiti, ali su na sreću odustale od tog plana. Baščaršija se nalazi na sjevernoj obali rijeke Miljacke, općina Stari grad. Na Baščaršiji se nalazi nekoliko važnih povijesnih objekata, kao što su Gazi Husref-begova džamija i kula-sat. Baščaršija je danas glavna turistička atrakcija grada.

Isa beg je ovdje dao sagraditi prve hane i dućane, ali je između 1521. i 1541. godine Gazi Husrev beg, najveći sarajevski dobrotvor i mecena, izgradio brojne objekte poput Begove džamije, medrese, biblioteke, tekije, javnog kupatila, natkrivene čaršije. , Tašlihan (gostionica), javna kuhinja, plus više od 200 trgovina...

Izgradnjom ovakvih objekata razvija se zanatstvo te je krajem 16. stoljeća i početkom 17. stoljeća postojalo 46 zasebnih bazara koji su svi dobili imena po cehovima koji su u njima djelovali. Neki od ovih obrta danas se nose kao nazivi ulica na Baščaršiji.

U svom zlatnom dobu, Baščaršija je bila ne samo sarajevsko gospodarsko središte već i najveće trgovačko središte na Balkanu, s oko 12.000 trgovina, pa čak i trgovačkih kolonija koje su osnovali trgovci iz Firence, Venecije, Dubrovnika...

Zlatno doba Baščaršije naglo je prekinuto kada je habsburški princ Eugen Savojski poveo pohod razaranja sve do Sarajeva, spalivši veći dio grada.

Čaršija je obnovljena, ali ponovno oštećena u požaru 1857. godine. Tada je uspostavljeno današnje razgraničenje između znatno smanjene Baščaršije i ulice Ferhadije, označavajući mjesto spajanja Istoka i Zapada.

Baščaršijski trg od 1754. godine krasi Sebilj (javna česma u obliku kioska). Prvobitna građevina, koju je naručio Mehmed paša Kukavica, stradala je u požaru oko stoljeće kasnije, a sadašnji Sebilj podignut je 1913. godine, kao projektirao je arhitekt Alexander Wittek.