Članci

Orebić je naselje na zapadnom dijelu poluotoka Pelješca pod Zmijinim brdom s vrhom Sveti Ilija. Naselje je danas poznato po turizmu, dok kulturno-povijesna jezgra Orebića pripovijeda prilično izvornu priču o uspjehu doseljenika. Orebić svoj naziv nosi prema obitelji Orebić koja u 16. stoljeću doseljava u tadašnje naselje, koje se nalazilo pod upravom Dubrovačke Republike.

Naselje je bilo izrazito ruralnog karaktera te nije imalo nikakvih obilježja grada. Ono što ga je isticalo i po čemu je Orebić danas poznat jest njegovo arhitektonsko naslijeđe koje je zaštićeno kao kulturno dobro, a čiji razvoj prati razvoj pomorstva i brodovlasništva kod obitelji pomoraca iz Orebića. Kao vješti pomorci i kapetani dugih plovidbi, kapetani iz Orebića su stekli značajan imetak. Čitav se niz orebićkih pomoraca novcem izdigao iz ruralnog prosjeka puka, a svoj je status želio pokazati izgradnjom kuća. Kapetani su inspiraciju za gradnju kuća pronalazili u ladanjskim kućama dubrovačke vlastele pa su tako svoje kuće nizali duž obale, što je i dalo prvotni izduljeni oblik naselja. Sve su kuće bile okrenute prema jugu, s pogledom na more, ali su arhitekturom i svime ostalim različite od ladanjskih kuća jer dok je dubrovačka vlastela u svojim dvorima odmarala i kratila dokolicu, orebićke su kuće kapetana bile namijenjene kontinuiranom svakodnevnom življenju. Sve su imale vrtove oko sebe, a kapetani imućni u novcu i željni statusa, međusobno su se natjecali i u gradnji kuća, ali i u nabavi i sadnji različitih biljaka u svojim vrtovima. Kao pomorci na dugim plovidbama, bili su jako dobro upoznati s različitim biljnim vrstama, koje su sadili u svojim vrtovima.

Kuće kapetana daju Orebiću prepoznatljivost u gradnji te svjedoče usponu vrsnih kapetana i brodovlasnika jedrenjaka. Svjedoče jednako tako i promjeni koja je nastupila s parobrodom, kada počinje pad kapetana. Kasnije je svoju priču završio i parobrod, a kuće koje su građene od 16. do početka 20. stoljeća stoje, neke potpuno neizmijenjene još i danas kao temelj identiteta naselja koje nikada nije bilo planirano u svome nastajanju te koje se od mora polako širilo prema poljima pod brdom. Ono što je posebnost ovakvog razvoja je nevjerojatna činjenica da je većina današnjih kulturnih spomenika nastala kao privatne kuće radi stambenih potreba vlasnika koji su korisno i ugodno poistovjećivali s ukusnim. Nevjerojatan je podatak da centar naselja nastaje tek mnogo kasnije te da je prva planirana komunalna zgrada s javnom funkcijom sagrađena 1845. godine za potrebe općinske uprave. U raznim smjerovima prema poljima i pod brdo širile su se i kuće različitih drugih staleža, koji su pristizali u naselje radi potreba imućnih kapetana s Pelješca.

Fun fact: Imućni su stanovnici Orebića prilikom gradnje svojih velebnih kuća veliku pažnju posvećivali okućnicama i vrtovima pa su u svojoj razigranosti stvorili posljednje primjere renesansno-baroknih perivoja južne Hrvatske, popločenih šetnicama koje s jedne i druge strane ukrašavaju ograđeni prostori s cvijećem.