Članci

Bogatstvo poluotoka Pelješca između ostaloga očituje se i u njegovoj arheološkoj baštini, ponajviše zahvaljujući otkrićima arheološkog nalazišta špilje Gudnja. To višeslojno prapovijesno nalazište bilježi kronološki raspon od starijeg neolitika (oko 5700. / 5600. prije Krista) pa sve do kasnog brončanog doba (1300. – 750. prije Krista). Dr. Vladimir Miloslavljević zaslužan je za otkrivanje ovog arheološkog nalazišta, a sustavno iskopavanje tijekom više istraživačkih akcija provedeno je između 1963. i 1968. godine. Špilja Gudnja nalazi se iznad Stona (sjeverno od Dubrovnika) u masivu brda Porača na nadmorskoj visini od 400 metara, odakle se pruža impresivan pogled i na neposrednu okolicu i na dobar dio južnog Jadrana i njegovog zaleđa. Okružena nemilosrdno strmim stijenama i obroncima gorskih lanaca koji zatvaraju pristup gotovo sa svih strana, špilja ima ulaz okrenut prema moru. Jedini prirodni i mogući put je onaj koji vodi prema Stonskom zaljevu i najjužnijim jadranskim otocima. Arheološki nalazi ukazuju da je pećinu kao stambeni i životni prostor koristila dosta mala zajednica nositelja impresso – kulture, a u kasnijim fazama pronađeni su i artefakti s obilježjima lisičičke inačice hvarske kulture. Višestruki kulturni slojevi također ukazuju da špilja nije korištena u kontinuitetu kao mjesto dugotrajnog življenja, nego privremenog boravišta. Osim toga, na temelju bioarheoloških nalaza (ostaci udomaćene koze ili ovce, ostaci krupne divljači, kao i školjki i puževa) ukazuju da je gospodarstvo zajednica koje su ovdje boravile obilježeno početnim oblicima stočarske privrede i lovačko-skupljačkom tradicijom. U sklopu nalazišta pronađeni su kremeni, kameni i koštani artefakti s namjenom ubadanja i rezanja (kamene sjekire, harpuni, ukrasne igle i privjesci), fina i gruba keramika, koja je bila obrađivana različitim tehnikama. Boje koje su se koristile za ukrašavanje keramike urezivanjem i oslikavanjem najčešće geometrijskim oblicima i ravnim linijama, u kasnijim fazama i krivocrtnim krivuljama i kružnicama, bile su smeđa, crvena, narančasta, bijela i crna. Sva arheološka građa pronađena tijekom iskopavanja sredinom 20. stoljeća, kao i tijekom kasnijih iskopavanja 2004. godine ukazuje na posebnu vrijednost i značenje za proučavanje prapovijesti na širem području istočnog Jadrana. Fun fact: Posebno su zanimljiva dva arheološka nalaza koja se ne mogu uvrstiti među oruđa primarno namijenjena ubadanjima, nego su služila samo za provlačenje uzice radi pričvršćivanja. Ovi primjerci dovode se u vezu s pletenjem ribarskih mreža ili sličnih pomagala još u prapovijesno doba.

Bogatstvo poluotoka Pelješca između ostaloga očituje se i u njegovoj arheološkoj baštini, ponajviše zahvaljujući otkrićima arheološkog nalazišta špilje Gudnja. To višeslojno prapovijesno nalazište bilježi kronološki raspon od starijeg neolitika (oko 5700. / 5600. prije Krista) pa sve do kasnog brončanog doba (1300. – 750. prije Krista). Dr. Vladimir Miloslavljević zaslužan je za otkrivanje ovog arheološkog nalazišta, a sustavno iskopavanje tijekom više istraživačkih akcija provedeno je između 1963. i 1968. godine.

Špilja Gudnja nalazi se iznad Stona (sjeverno od Dubrovnika) u masivu brda Porača na nadmorskoj visini od 400 metara, odakle se pruža impresivan pogled i na neposrednu okolicu i na dobar dio južnog Jadrana i njegovog zaleđa. Okružena nemilosrdno strmim stijenama i obroncima gorskih lanaca koji zatvaraju pristup gotovo sa svih strana, špilja ima ulaz okrenut prema moru. Jedini prirodni i mogući put je onaj koji vodi prema Stonskom zaljevu i najjužnijim jadranskim otocima.

Arheološki nalazi ukazuju da je pećinu kao stambeni i životni prostor koristila dosta mala zajednica nositelja impresso – kulture, a u kasnijim fazama pronađeni su i artefakti s obilježjima lisičičke inačice hvarske kulture. Višestruki kulturni slojevi također ukazuju da špilja nije korištena u kontinuitetu kao mjesto dugotrajnog življenja, nego privremenog boravišta. Osim toga, na temelju bioarheoloških nalaza (ostaci udomaćene koze ili ovce, ostaci krupne divljači, kao i školjki i puževa) ukazuju da je gospodarstvo zajednica koje su ovdje boravile obilježeno početnim oblicima stočarske privrede i lovačko-skupljačkom tradicijom.

U sklopu nalazišta pronađeni su kremeni, kameni i koštani artefakti s namjenom ubadanja i rezanja (kamene sjekire, harpuni, ukrasne igle i privjesci), fina i gruba keramika, koja je bila obrađivana različitim tehnikama. Boje koje su se koristile za ukrašavanje keramike urezivanjem i oslikavanjem najčešće geometrijskim oblicima i ravnim linijama, u kasnijim fazama i krivocrtnim krivuljama i kružnicama, bile su smeđa, crvena, narančasta, bijela i crna. Sva arheološka građa pronađena tijekom iskopavanja sredinom 20. stoljeća, kao i tijekom kasnijih iskopavanja 2004. godine ukazuje na posebnu vrijednost i značenje za proučavanje prapovijesti na širem području istočnog Jadrana.

Fun fact: Posebno su zanimljiva dva arheološka nalaza koja se ne mogu uvrstiti među oruđa primarno namijenjena ubadanjima, nego su služila samo za provlačenje uzice radi pričvršćivanja. Ovi primjerci dovode se u vezu s pletenjem ribarskih mreža ili sličnih pomagala još u prapovijesno doba. 

Špilja Gudnja nalazi se iznad Stona (sjeverno od Dubrovnika) u masivu brda Porača na nadmorskoj visini od 400 metara, odakle se pruža impresivan pogled i na neposrednu okolicu i na dobar dio južnog Jadrana i njegovog zaleđa. Okružena nemilosrdno strmim stijenama i obroncima gorskih lanaca koji zatvaraju pristup gotovo sa svih strana, špilja ima ulaz okrenut prema moru. Jedini prirodni i mogući put je onaj koji vodi prema Stonskom zaljevu i najjužnijim jadranskim otocima.

Arheološki nalazi ukazuju da je pećinu kao stambeni i životni prostor koristila dosta mala zajednica nositelja impresso – kulture, a u kasnijim fazama pronađeni su i artefakti s obilježjima lisičičke inačice hvarske kulture. Višestruki kulturni slojevi također ukazuju da špilja nije korištena u kontinuitetu kao mjesto dugotrajnog življenja, nego privremenog boravišta. Osim toga, na temelju bioarheoloških nalaza (ostaci udomaćene koze ili ovce, ostaci krupne divljači, kao i školjki i puževa) ukazuju da je gospodarstvo zajednica koje su ovdje boravile obilježeno početnim oblicima stočarske privrede i lovačko-skupljačkom tradicijom.

U sklopu nalazišta pronađeni su kremeni, kameni i koštani artefakti s namjenom ubadanja i rezanja (kamene sjekire, harpuni, ukrasne igle i privjesci), fina i gruba keramika, koja je bila obrađivana različitim tehnikama. Boje koje su se koristile za ukrašavanje keramike urezivanjem i oslikavanjem najčešće geometrijskim oblicima i ravnim linijama, u kasnijim fazama i krivocrtnim krivuljama i kružnicama, bile su smeđa, crvena, narančasta, bijela i crna. Sva arheološka građa pronađena tijekom iskopavanja sredinom 20. stoljeća, kao i tijekom kasnijih iskopavanja 2004. godine ukazuje na posebnu vrijednost i značenje za proučavanje prapovijesti na širem području istočnog Jadrana.

Fun fact: Posebno su zanimljiva dva arheološka nalaza koja se ne mogu uvrstiti među oruđa primarno namijenjena ubadanjima, nego su služila samo za provlačenje uzice radi pričvršćivanja. Ovi primjerci dovode se u vezu s pletenjem ribarskih mreža ili sličnih pomagala još u prapovijesno doba.