Članci

Poluotok Pelješac odavno je poznat po brodarstvu, soli, vinu i školjkama, ali i stonskim gradskim zidinama. Otkako je Pelješac 1334. godine postao dio Dubrovačke Republike, počinje izgradnja Stonskih zidina, koja je trajala sve do početka 16. stoljeća. S ciljem da služe kao monumentalni obrambeni sustav, Stonske zidine predstavljale su najveći fortifikacijsko-urbanistički pothvat u Europi toga doba. Međutim, zidine nisu čuvale samo grad, već i solane koje su Dubrovačkoj Republici predstavljale znatan dio prihoda.

Prvi se gradio obrambeni bedem s jedne na drugu stranu poluotoka dužine oko 1200 metara, a na svakoj strani podignuta su dva utvrđena gradića: Ston (Castrum Istius maris) i Mali Ston (Castum Iilius maris), a sve s ciljem okupljanja stanovništva koje je imalo zadaću čuvati granice i raditi u solanama od kojih je Dubrovačka Republika prihodila značajna financijska sredstva. Povijesni zapisi govore da je gradnja velikog bedema trajala 18 mjeseci i stajala Republiku 12.000 dukata. Osim obrambenog bedema, Stonske zidine činile su još 3 tvrđave (Veliki Kaštio, Koruna i Podzvizd), četrdeset i jedna kula, sedam bastiona (Sokolić, Arcimon u Stonu, tri bastiona Velikog Kaštela, bastion Podzvizda i malostonski Arcimon), četiri predziđa te jarci ispunjeni vodom koji su opasavali zapadnu, južnu i istočnu stranu Stona. Osim što je izdvajala znatna sredstva za izgradnju zidina, Dubrovačka Republika angažirala je i domaće i strane graditelje iz Italije i Francuske, a protomajstori Juraj Dalmatinac i Paskoje Miličević radili su na usavršavanjima do kraja 15. stoljeća.

Izvorna dužina Stonskih zidina iznosila je 7000 metara. Kasnije, nakon godina propadanja i zanemarivanja, duljina je dosezala 5.500 metara. Iako su Stonske zidine kroz stoljeća pretrpjele svašta; od potresa, ratova i lokalnog stanovništva koje je dijelove zidina uzimala kao građevinski materijal, danas predstavljaju najdulji sačuvani obrambeni sustav na svijetu nakon Kineskog zida.

Godine 2003. započela je obnova zidina kako bi se omogućio pristup posjetiteljima i turistima, što je i ostvareno krajem 2009. godine zahvaljujući Društvu prijatelja dubrovačke starine koje djeluje od sredine 20. stoljeća.

Unatrag 15 godina svakog rujna zidine postaju poprište Ston maratona. Ovaj oblik aktivnog turizma prepoznaje sve više profesionalnih i rekreativnih trkača koji biraju hoće li trčati po 4,15 ili 42 kilometra, a svi se slažu u jednom – pogled na Ston i stonske solane koje i danas izgledaju i funkcioniraju identično kao i nekad, neprocjenjiv je.

Fun fact: Nakon pada Dubrovačke Republike početkom 19. stoljeća, pojedini dijelovi zidina prodavali su se privatnim osobama, rušili iz “higijenskih razloga”, a godine 1874. srušen je dio kako bi se sagradio slavoluk u čast dolaska cara Franje Josipa I.